Opatija: Prvo luksuzno ljetovalište na Kvarneru

Djevojka s galebom

Skulptura djevojke na čiju je desnu ruku sletio galeb, koja se nalazi na stijeni pored šetališta Lungomare, danas je simbol grada Opatije. Izradio ju je akademski kipar Zvonko Car, a oko nje se pletu mnoge priče.
Do danas nije razriješeno kako je nestala riba što se nekad nalazila u galebovim ustima, pa se ne zna je li je odnijelo more ili vandali. Najzanimljiviji i najdugovječniji misterij bio je onaj o kiparevu modelu. Naime, Car nije želio otkriti identitet djevojke koja mu je pozirala, te je isti ostao skriven više od pola stoljeća. Opatijka je nadimak koji je Car koristio i za svoju skulpturu i za gospođu iz Crikvenice, svoju susjedu, koja mu je za nju pozirala.

Netko nepoznat nadjenuo je simbolu Opatije drukčiji nadimak: Opatijska nimfa. Kada se more uzburka, valovi što udaraju o hrid na kojoj se nalazi Djevojka s galebom pjenušaju se toliko da izgleda kao da se djevojka izdiže iz morske pjene, poput nimfe.

Premda je postavljena 1956. godine, Opatijci ovu skulpturu smatraju – novom. Naime, na istom je mjestu prije nje stajala jedna druga skulptura. Riječ je o radu kipara Hansa Rathauskog iz Graza pod nazivom Madonna del Mare. Madonnu je naručila i postavila shrvana obitelj grofa Kesselstadta, koji je nedaleko od toga mjesta nestao u proljetnoj oluji na moru oko Uskrsa 1891. godine, kako bi preminulom grofu čuvala dušu, pripovijedaju Opatijci. Kada ju je 1951. oštetilo more, uklonjena je i potom restaurirana. Repliku toga kipa pronaći ćete ispred crkve sv. Jakova.

Crkva sv. Jakova

Dan grada Opatije slavi se 25. srpnja, na blagdan sv. Jakova, zaštitnika hodočasnika i putnika. Premda su putnici i putovanja vrlo važni za kolijevku hrvatskoga turizma, sv. Jakov titulu zaštitnika Opatije nije dobio samo zbog toga. Na mjestu današnje Opatije u pradavna vremena postojalo je svetište nekom poganskom božanstvu. Je li se radilo o Apolonu ili možda Anzotici, liburnijskoj božici ljubavi, zdravlja i plodnosti, možemo tek nagađati. Nastanjivali su je Liburni, suvremenici italskih Etruščana i levantskih Feničana, koji su na ovome području živjeli, voljeli i pogibali još od 9. stoljeća prije Krista. U srednjem vijeku na tom se mjestu nalazila crkva sv. Jakova i pripadajuća joj opatija, po kojoj je današnji grad dobio svoje ime. Od izvorne crkve ostalo je vrlo malo, u 16. stoljeću je adaptirana, krajem 18. renovirana, a tridesetih godina 19. stoljeća proširena. U njoj nikako nemojte propustiti kopiju reljefa Pieta koji prikazuje umirućeg Krista s majkom Marijom i Marijom Magdalenom, djelo poznatoga hrvatskoga kipara Ivana Meštrovića.

Park sv. Jakova i Park Angiolina

Najljepša i najromantičnija razbibriga u blagoj mediteranskoj klimi Opatije jest šetnja. Osim šetnje uz more, u Opatiji možete prošetati predivnim perivojima Sv. Jakov i Angiolina čije je uređenje započelo 1845., a završilo 1860. godine. U parkovima je zasađeno više od 150 biljnih vrsta iz cijeloga svijeta, a mnoge od njih prenesene su iz Japana, Kine, Južne Amerike, Australije i drugih krajeva svijeta. Japanska je kamelija postala jedan od simbola Opatije, koju nazivaju i Dama s kamelijama. Ti su parkovi danas spomenici perivojne arhitekture, a titulu najljepših parkova u Hrvatskoj odnijeli su nekoliko puta.

Šetalište Lungomare

Poznati opatijski Lungomare, obalna šetnica duga 12 kilometara koja se prostire od Voloskog preko Opatije, Ičića i Ike sve do Lovrana, gradila se punih 28 godina. Gradnja je započela 1886. godine i samo su tri godine bile potrebne za osam kilometara šetnice od Voloskog do Opatije, dio za koji kažu da je bio osobito drag za samotne šetnje njemačkom caru Vilimu II. Hohenzollernu. Šetnica je do Lovrana stigla 1911. godine i danas je jednako popularna i jednako blagotvorna kao tada, premda je na njoj mnogo manje boležljive postarije gospode na koncu životnoga puta kao na samome početku 20. stoljeća. Lungomare pruža priliku da se bez stresnih zvukova prometa prošećete, opustite te iskusite ljekoviti mediteranski krajolik.