Intervju za Glas Istre s dr. sc. Ivanom Herakom, članom Uprave ACI d.d. za financije, korporativno pravo i ljudske resurse, prenosimo u cijelosti.

Tekst: Milan PAVLOVIĆ

ACI ima preko 600 dioničara, no dominantni vlasnički ulog od 78 posto ima Republika Hrvatska, te nas to obavezuje da budemo primjer u kreiranju svih politika, ne samo u sektoru nautike već i u turizmu uopće. Dodamo li tome, kao najvažnije, da su djelatnici ACI-ja nesporno najzaslužniji za poslovni rezultat, kao i činjenicu da nas je u 2022. pogodila značajna inflacija, onda se spomenuto povećanje vrijednosti osnovne plaće i podizanje koeficijenta složenosti poslova nameću kao logičan potez Uprave Društva, ističe Ivan Herak, član Uprave ACI-ja za financije  

Deficit radne snage definitivno se nametnuo kao glavni problem hrvatskog turizma. Na sceni je egzodus radnika u inozemstvo, dok upražnjena mjesta konobara, kuhara i ostalih zanimanja u sektoru popunjavaju stranci.

Jedna od rijetkih domaćih tvrtki koja uspijeva zadržati domaću radnu snagu je ACI d.d., a da bi tako bilo i ubuduće Uprava te tvrtke ovih je dana sa sindikatima koji djeluju u tvrtki potpisala aneks Kolektivnom ugovoru iz 2019. godine. Njime su povećana dosadašnja prava zaposlenika ACI-ja i to prvenstveno kroz povećanu osnovicu plaće i podizanje koeficijenta složenosti poslova.

Rekordni poslovni rezultati

Politika ACI-ja prema zaposlenicima, aktualna situacija na tržištu radne snage u turizmu kao i trendovi koji nas po tom pitanju očekuju u budućnosti bili su povod za razgovor s dr. sc. Ivanom Herakom, članom Uprave ACI-ja za financije, korporativno pravo i ljudske resurse, koji je u ime Uprave bio zadužen za pregovore sa sindikatima.

– Pozicija ACI-ja je u svakom pogledu specifična. ACI je vodeća nautička tvrtka na samo u Hrvatskoj već i na Mediteranu koja je, kad su u pitanju ukupan prihod i EBITD-a, od siječnja do rujna ove godine, ostvarila rekordne rezultate u svojoj gotovo 40-godišnjoj povijesti. ACI ima preko 600 dioničara, no dominantni vlasnički ulog od 78 posto ima Republika Hrvatska, te nas to obavezuje da budemo primjer u kreiranju svih politika, ne samo u sektoru nautike već i u turizmu uopće. Dodamo li tome, kao najvažnije, da su djelatnici ACI-ja nesporno najzaslužniji za ovaj poslovni rezultat, kao i činjenicu da nas je u 2022. pogodila značajna inflacija, onda se spomenuto povećanje vrijednosti osnovne plaće i podizanje koeficijenta složenosti poslova nameću kao logičan potez Uprave Društva, ističe Herak.

– Koliko su trajali i kako su tekli pregovori sa sindikatima?

– Pregovori su, s razlogom, trajali gotovo šest mjeseci. Naime, potpisivanje aneksa Kolektivnom ugovoru zahtijevalo je niz predradnji. Najprije su predstavnici sindikata iznijeli svoje zahtjeve, nakon čega je Uprava Društva, zajedno sa Službom kontrolinga, pristupila izradi dokumenta “Analiza plaća za potrebe definiranja objektivne pregovaračke pozicije Uprave Društva prema Sindikatima u postupku pregovora oko izmjene Kolektivnog ugovora za ACI d.d.”.

U tom dokumentu, navesti ću samo najvažnije, najprije smo analizirali temeljne zahtjeve sindikata, izvršili analizu zaposlenih prema radnim mjestima s pripadajućim koeficijentima složenosti rada, analizu plaća kroz trend u zadnjih 5 godina, komparativnu analizu plaća i rezultata poslovanja za top 10 poduzeća po udjelu u djelatnosti temeljem ostvarene EBITD-e, procjenu ušteda za Društvo zbog korištenja fiksne vrijednosti osnovne plaće u odnosu na uskladu temeljem inflacijske stope, procjenu troška osoblja u više scenarija temeljem povećanja materijalnih prava radnika i utjecaj na planirani rezultat poslovanja i zaključno analizu vrijednosti osnovne plaće temeljem usklade s visinom minimalne plaće i utjecaj na planirani rezultat poslovanja.

Kako bi mogli definirati konačnu pregovaračku poziciju Uprave trebalo je pričekati i sagledati rezultate poslovanja ACI-ja za prvih devet mjeseci ove godine, definirati politike i plan poslovanja za 2023., 2024. i 2025. godinu, uključujući i politike cijena u spomenutom razdoblju. Bez obzira na nesporne zasluge zaposlenika za rekordne rezultate poslovanja Društva, Uprava niti jednom poslovnom odlukom, pa tako ni onom koja se tiče povećanja plaća djelatnika, nije smjela dovesti u ugrozu rezultate poslovanja Društva i interese dioničara, na prvome mjestu interese Republike Hrvatske kao većinskog dioničara.

Kina i SAD

– Koliko je na donošenje odluke utjecala inflacija?

– Jedan od razloga zbog kojeg je Uprava zaključila aneks Kolektivnom ugovoru svakako je i naše opredjeljenje da dugoročno rješavamo vrednovanje rada zaposlenih, odnosno da osiguramo da dugoročno realna plaća zaposlenih u Društvu bude adekvatna u odnosu na makroekonomske prilike. Kada je ACI u pitanju, ako zanemarimo povećanje osnovice plaća od 1 posto koje se dogodilo u svibnju 2019. godine, osnovica realno nije rasla od 2004. godine.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, stopa inflacije u konkretnom slučaju od siječnja 2004. do svibnja 2022. iznosila je vrtoglavih 50 posto. Usporedbe radi, uz navedenu stopu inflacije minimalna bruto prosječna plaća 2004. godine prema podacima DZS-a iznosila je 1.951,25 kuna, dok danas iznosi 4.687,50 kuna. U navedenom kontekstu, treba navesti da je stopa inflacije samo za razdoblje od siječnja do kolovoza iznosila 9 posto.

Njezin je rast iznimno zabrinjavajući jer je rezultat povećanja troškova države u pandemiji, izuzetnog balona rasta gospodarske aktivnosti nakon pandemije, zero-Covid politike koju provodi globalna trgovinska sila Kina, te posljedično pada rezultata gospodarskih aktivnosti u SAD-u. S posebnom pozornošću pa i zabrinutošću pratimo daljnje trendove na tom području, obzirom da je za očekivati da nas u predstojećem razdoblju očekuju izuzetno visoke stope inflacije koje se ne usude prognozirati ni najveći ekonomski autoriteti današnjice.

Problem od 80-ih

– Kakvi se scenariji, po vama, mogu očekivati u budućnosti kad je u pitanju hrvatski turizam?

– Nesporno je da je aktualno stanje na današnjem tržištu rada u hrvatskom turizmu neodrživo. Počeci postanka problema sežu u 80-e godine prošlog stoljeća, kada je zahvaljujući inflatornom porezu, kursnim razlikama, deviznim stimulacijama, preraspodjeli društveno priznatih reprodukcijskih potreba i ostalim izvanposlovnim jednokratnim utjecajima na rezultate poslovanja tadašnjih društvenih poduzeća, stvorena lažna sintagma o turizmu kao “zlatnoj koki”.

Uslijedio je rat, potom i pretvorba i privatizacija koje su predstavljale civilizacijsku regresiju čak i u odnosu na zatečeno društveno vlasništvo, i na koncu uslijedio je antiinflacijski program hrvatske Vlade 1993. godine nakon kojeg hrvatski turizam počinje “živjeti” u uvjetima realne ekonomije. Sve navedene okolnosti doprinijele su padu akumulativnosti turističkog sektora, pri čemu su i država i kapital svoje potrebe i interese u najvećoj mjeri prebijali “preko leđa” zaposlenika.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine postajemo dijelom jedinstvenog tržišta rada, i u uvjetima nekonkurentnosti Hrvatske na spomenutom tržištu krenuo je egzodus radne snage iz Hrvatske u inozemstvo.

Po tom pitanju, u ovom trenutku na ruku nam ne idu ni globalni ni lokalni trendovi, pri čemu prvenstveno mislim na sve manju bazu potencijalnih zaposlenika, kao posljedicu pada nataliteta i starenja stanovništva, utjecaja migracija i potrebe za većim brojem zaposlenika u turizmu, koja je prisutna kako na globalnoj tako i na lokalnoj razini. Sektor turizma raste, njegov je udio u BDP-u sve značajniji.

U sljedećih 5 godina od europskih država veće potrebe za radnom snagom u turizmu imat će Švicarska, Austrija, Nizozemska, Španjolska, Poljska, Švedska i Francuska. Sve navedene države imaju veći BDP po stanovniku, a hrvatskim radnicima će svakako biti privlačne Švicarska i Austrija zbog svoje geografske blizine i zato što obje imaju dvostruko veći BDP po stanovniku od Hrvatske.

Kada je u pitanju sve manja baza potencijalnih zaposlenika, ozbiljan problem predstavlja pad nataliteta u Hrvatskoj. Od 2009. godine do danas broj živorođene djece u Hrvatskoj prema podacima DZS-a pao je za gotovo 10 tisuća te iznosi nešto više od 36 tisuća. Stopa prirodnog prirasta prema podacima DZS-a iznosi – 4,1, a prema projekcijama UN-a broj stanovnika u Hrvatskoj u 2050. godini pasti će ispod 3,5 milijuna.

Ne manji problem predstavlja i starenje stanovništva u Hrvatskoj. Prema podacima DZS-a, prosječna starost ukupnog stanovništva Republike Hrvatske iznosi 42,8 godina, što ga svrstava među najstarije nacije Europe. Kad je u pitanju utjecaj migracija, treba napomenuti da je u razdoblju od ulaska Hrvatske u Europsku uniju iz Hrvatske iselilo oko 200 tisuća ljudi, od čega je oko 75 posto iseljenih pripadalo radno sposobnom stanovništvu.

Zbog svega navedenog mišljenja sam da Hrvatska žurno treba implementirati novu paradigmu hrvatskog turizma u kojoj će definirati novi odnos između države, kapitala i rada s obzirom na to da je ovaj aktualni u potpunosti neodrživ.